Pruži vam se prilika, da za tri ili cetiri godine završite samo jedan projekat i za to redovno primate platu, besplatno koristite telefon, idete na službena putovanja, dobijate dnevnice i ne uspijevate napraviti ništa, bogami tesko da ne biste dobili otkaz (bilo gdje u svijetu) a kamoli ostali i dalje da radite.

Medjutim, ako ste zaposleni u organima državne a posebno lokalne uprave (kao sto je slucaj u Beranama), ne samo da necete dobiti otkaz, vec cete biti pohvaljeni, nagradjeni i unaprijedjeni na bolje radno mjesto. Ususkani i zasticeni kao bijeli medvedi, vecina zaposlenih u organima lokalne uprave, godinama unazad ništa ne radi a ucinak istih za osam sati rada, (ako i toliko provedu na poslu) ravan je nuli.

O preglomaznom aparatu lokalne uprave i neradu jednog ne tako malog broja ljudi koje svi mi plaćamo kao poreski obveznici, javno rijetko koji predstavnik aktuelne vlasti želi da priča. Iako se pocetkom 2015.godine, predsjednik Opstine Berane Dragoslav Scekic, uhvatio u kostac sa ovim problemom i povukao odredjene poteze, koji su prethodili analizi koja je rađena po opštinama i u skladu sa preporukom međunarodnih eksperata (da na hiljadu stanovnika treba da bude četiri službenika), doslo se do projekcije da u Opštini Berane (treba da bude zaposleno 150 službenika, plus rukovodeći kadar).

Shodno tome, lokalna uprava pokrece postupak za sporazumni raskid radnog odnosa, ali se na istom prijavljuje neznatan broj radnika, pa lokalna uprava i dalje ima isti problem kao i ranije (visak zaposlenih). Problem bi se možda i rijesio, da se uglavnom ne radi o partijskim vojnicima, sto je za posledicu stvorilo tromu i ubogaljenu lokalnu upravu (koja ima problem, kako otpustiti svoje saborce a ne ugroziti visegodisnje partijske relacije).

U prilog navedenom, NVO „Centar kreativnih vjestina“ analizirala je razloge koji su imali znacajnog uticaja da odziv zaposlenih za sporazumni raskid radnog odnosa bude mali i sta je povod, pa vecina zaposlenih u lokalnoj upravi po svaku cijenu cuva svoje radno mjesto (i ne da ga „ni za živu glavu“).

Svi bi da žive na državnim jaslama

Iako je situacija u lokalnoj upravi tako "zalosna", da vecina zaposlenih nema dovoljno stolica za sjedenje a kamoli neki pristojni rad, to ne bi smetalo vecini nezaposlenih da svoje uhlebljenje nadju bas tamo. Vecina gradjana, svjesni cinjenice da se i trenutni broj zaposlenih u lokalnoj upravi, jedva dovlaci do kancelarija (samo da bi ispalo da nesto rade) i da je situacija krajnje nepodnosljiva (jer isti nemaju elemantarnih uslova za rad) navode da bi najvise voljeli da rade u Opstini i da bi im rad tamo bio „ladovina“.

Prema nasim istraživanjima, gradjani smatraju, da je vecina radnika u Opstini zaposlena preko veze i da primaju ogromne plate, dok za pojedine „vjecite“ službenike u lokalnoj upravi naglasavaju da sa 60 godina, bolje izgledaju nego neki mladi koji tamo rade a imaju 30 godina. Takvi ne žele promjene i sve živo „koce“, jer njima ovakvo stanje u potpunosti odgovara.

Gradjani su misljenja, da u Opstini realno radi 20% ljudi (ne računajuci zaposlene na salterima pisarnice, sa cijim su radom gradjani zadovoljni, naglasavajuci da jedino oni zarade svoju platu posteno). Ostali dolaze ujutru na posao ali posle jutarnje kafe, izađu na 3-4 sata da zavrsavaju svoje privatne poslove. Posle povratka, jos malo se „muvaju“ po kancelarijama i u tome dođe vrijeme da se ide kući.

Više od 50% zaposlenih u Opstini je dovedeno po partijskim linijama, smatraju gradjani. Najčešće razlog za njihovo zapošljavanje, bio je telefonski poziv: "Primaj i ništa ne pitaj". Takvi, pošto realno nemaju nikakav posao i imaju viška vremena, lako završavaju večernje fakultete i odmah traže bolje i plaćenije poslove. Tako da za isti "rad" dobijaju veću platu. I tako u nedogled.

Pošto je po zakonu obavezno ocenjivanje rada državnih službenika i namjestenika, to nema nikakvog značaja za nadredjene, jer oni ne smiju da dozvole da neko njihov dobije slabu ocjenu, jer ga je partija tu poslala. Upravo se o navedenom, uvjerila i nasa organizacija (kada je krajem prosle godine, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama) imala priliku da pogleda nacin bodovanja zaposlenih u lokalnoj upravi.

Rezultate i posebnu vrstu analize, kao i dokumentovanje navedenog, stavicemo na uvid javnosti u narednom periodu.

 Opstina Berane-poligon za sirenje sopstvenog biznisa

Prema saznanjima nase organizacije, odredjeni broj zaposlenih (u sred radnog vremena) obavlja svoje privatne poslove, sto bukvalno znaci da oni na mjesecnom nivou primaju dvije plate, dok obicni gradjani godinama nisu u prilici da dodju do posla. Pojedini su toliko „bahati“, da svoj privatni interes stavljaju ispred javnog, pa svakodnevno obilaze kolege po kancelarijama i nude im razne serpe, poklopce, narukvice, ogrlice, parfeme, donji ves i sl.

Koliko su pojedinci otisli daleko i bez pardona (umjesto da rade ono zbog cega su tu primljeni) Opstinu smatraju buvljakom, najbolje govori primjer jedne sluzbenice koja je nedavno krenula sa radom. Ista je odmah po „ulasku“ u Opstinu, krenula sa prodajom i preprodajom raznih krema, cajeva i ostalog ljekovitog bilja (iz njenog sela). U pocetku, to je radila sramežljivo i oprezno a kada je vidjela da je niko ne kontrolise, onda je pocela pakete toga da dovalci i prodaje po Opstini.

Dok joj biznis dobro cveta a ona zdovoljno trlja ruke, ova službenica ne propusta priliku da proziva celnike prethodne vlasti (kako su pokrali ovo ili ono) skrecuci pažnju sa sopstvenog biznisa, koji joj ocigledno donosi znacajna finansijska sredstva, cim je toliko osiona u osudama drugih, kako bi opravdala svoj nerad.

Ono sto zaslužuje posebnu pažnju, jesu pojedini „strucni“ saradnici zaposleni u lokalnoj upravi, koji su toliko sposobni i daroviti, da istovremeno rade na dva mjesta (i za to primaju dvije plate). Pored toga, oni veoma uspjesno rukovode sa vise nevladinih organizacija i sportskih kolektiva, dok se rekreativno bave glumom (ne samo kroz predstave) vec i u stvarnom životu.

Profili (ne)radnika u lokalnoj upravi

Koliko su gradjani ogorčeni na rad (citaj nerad) državnih službenika i namjestenika, opšte je poznata činjenica. Naravno, nisu svi neradnici ali oni koji to jesu, ne sankcionišu se na adekvatan način (posebno ne zaposleni u organima lokalne uprave). Kakav je profil tih ljudi i kako im to polazi za rukom, predmet je nase posebne anlize.

Primjera radi, jedan broj zaposlenih u Opstini Berane, kako god da je došao do posla koji “obavlja”, nije ga zaslužio svojim besprekornim radom, vec apsolutnom pokornoscu koju pokazuje prema svojim nadredjenima. Broj ovih radnika, nije mali i bez obzira na godine njihovog “rada”, znanje i iskustvo istih i dalje je ostalo na nivou početnika. Takvi radnici, greske ne shvataju ozbiljno, vec sve okrecu na salu u smislu „Ko radi taj i grijesi“. Tačno, ali drugi ne griješe kao oni i ne tako cesto. Uz to, drugi su spremni da svoje greske ne ponavljaju jer uce na istima, ali ne i ovaj profil zaposlenih o kojem govorimo.

Za razliku od njih, odredjeni broj radnika u Opstini, na bilo kakvo ukazivanje njihovih gresaka pri radu, reaguju burno i veoma su drski, jer za sebe smatraju da su vrlo strucni, iako njihovi rezultati pokazuju drugačije. U stanju su da se svađaju do besvjesti, ne bi li odbranili svoju glupost, a nisu im ni strana podmetanja kako bi za svoje greške optužili druge. Njihova sujeta ne može da prihvati da postoje inteligentne osobe, koje svojim trudom i radom postižu dobre rezultate, pa takvi vrlo lako postaju meta njihove zlobe i bijesa.

Interesantno je naglasiti, da je lokalna uprava (u poslednjih par godina) postala zastitni znak mladih službenica sa vječito iskeženim izrazom lica, bez neke posebne pameti, koje flertovanjem i lažnom ljubaznošću prikrivaju svoje neznanje, podilazeci nadređenima.

Takodje, zabrinjavajuca je stvar, sto u lokalnoj upravi postoje zaposleni koji da bi se uklopili u neradnički lobi, namjerno umanjuju sopstvene rezultate, kako ne bi „iskakali“ iz pomenutog ambijenta. Da bi olaksali sebi život, pribjegavaju taktici da se prave glupi (iako to nimalo nisu) i drže se “zlatne sredine”. Oni nikako ne dozvoljavaju sebi, da ih nadredjeni „uzme na zub“, jer vrlo dobro znaju da su neki od njih spremni na sve vrste podmetanja, pa se cuvaju naglih i neodmjerenih istupa, kako ne bi ugrozili svoje radno mjesto.

Posebno glorifikovana kategorija radnika u lokalnoj upravi, jesu vozaci. Za razliku od ostalih smrtnika, oni su najbliži sefu i uvijek su u prilici da dodju do njega. U tom smislu, oni za sebe misle da su nevjerovatno bitni, i vole da se igraju “hoću da budem sultan, umesto sultana”. Kada nisu na radnom zadatku, uglavnom marsiraju po zgradi Opstine ili ispred nje u potrazi za žrtvama, koje će da tužakaju svome sefu.

Od svih zanimljivih grupa i profila zaposlenih koji rade u Opstini, posebno je inspirativana grupa funkcionera koja sebe dozivljava kao osobe od navodnog autoriteta, jer povremeno treniraju strogocu i drsko ponašanje. Oni se prepoznaju po tome, sto nisu pristupačni svim radnicima podjednako, pa cesto zbog toga postaju žrtve manipulacije malobrojnih (obično neradnika), koji barataju njihovom moći i sprovode svoj uticaj, vodeci lične ratove preko njih, a da oni toga nisu ni svijesni. Ova lica, uglavnom nemaju pojma šta se dešava oko njih, a to obicno shvate kada odu sa vlasti. Medjutim, tada je vec kasno.

Tolerancija nerada ili pravne zackoljice?

Svaki gradjanin Berana, jasno može vidjeti ko sta radi i koliko doprinosi lokalnoj zajednici a koliko „sebi“. Nazalost, takvim neradnicima ne možete nista, jer ih Zakon o radu štiti a oni su toga itekako svjesni, pa i pored brojnih upozorenja i otkaza, ponovo nalaze put do svog novog/starog radnog mjesta.

Prema nasim saznanjima, u dosadasnjoj praksi (oko 80 odsto slučajeva), desavalo se da nadredjeni u lokalnoj upravi otpuste pojedine radnike na osnovu neke disciplinske povrede rada i sl., ali oni tuže lokalnu upravu i sud ih po difoltu vraca na posao.

Zbog navedenog, uglavnom ispaštaju dobri radnici, jer plejade neradnika špekulišu sa bolovanjima, odmorima i sl. koristeci svaku priliku da nanesu štetu lokalnoj upravi (a narocito pod okriljem sindikata) koji se od ovakvih ne ograđuje nikada.

Ne lipsi magarce do zelene trave

Iako se iz godine u godinu, primjećuje rast velikog broja zaposlenih, koji ne rade nista i uživaju na jaslama lokalnih organa, sve vise se stice utisak da ce tolerancija rukovodećih struktura, prema tom neradu rasti i dalje, bez ikakvog nagovjestaja o zaustavljanju istog.

Nekad se narodu davalo hleba i igara. Danas, u Beranama još uvjek ima igara, ali hleba je sve manje i to bas kada su zaposleni postali sami sebi svrha, kada ih ne zanima niko i nista (pa ni okviri svoje nadležnosti).

O tome, kao i o mnogim drugim pitanjima, u lokalnoj upravi u kojoj je najpoželjniji (i najprofitabilniji) posao bavljenje politikom i gdje je najvažnije imati dobru stranačku ili nepotističku vezu, od moguceg boljitka i otvaranja novih radnih mjesta „ne lipsi magarce do zelene trave“. Bahatost je nadvladala pristojnost! U to više nema sumnje.